Wikipedia:Bez originalnog istraživanja
Ovo je zvanično pravilo Wikipedije na bosanskom jeziku. Za više informacija obratite se jednom od upravnika na ovoj Wikipediji. |
Ova stranica ukratko: Wikipedia ne objavljuje originalnu misao. Sav materijal u Wikipediji mora biti pripisiv pouzdanim, objavljenim izvorima. Članci ne smiju sadržavati bilo kakvu novu analizu ili sintezu objavljenog materijala koji služi donošenju ili impliciranju zaključka koji sami izvori nisu jasno naveli. |
Ključna pravila o sadržaju |
---|
Druga pravila o sadržaju |
Članci na Wikipediji ne smiju sadržavati originalno istraživanje. Fraza "originalno istraživanje" (OI) koristi se na Wikipediji da označi materijal – poput činjenica, navoda i ideja – za koje pouzdani, objavljeni izvori ne postoje.[a] Ovo uključuje bilo koju analizu ili sintezu objavljenog materijala koji služi za donošenje ili impliciranje zaključaka koji nisu navedeni u izvorima. Da bi pokazali da ne dodajete OI, morate biti u mogućnosti citirati pouzdane, objavljene izvore koji su direktno vezani temi članka te direktno podržavaju prezentirani materijal. (Ova politika bez originalnog istraživanja se ne odnosi na stranice za razgovor i ostale stranice koje procjenjuju sadržaj članka i izvora, kao što su diskusije za brisanje ili oglasne ploče politike.)
Zabrana OI-a znači da sav materijal koji se dodaje člancima mora biti pripisan pouzdanom, objavljenom izvoru, čak i ako zapravo nije pripisan.[a] Politika provjerljivosti kaže da linijski citat na pouzdan izvor može biti omogućen za sve citate, kao i za bilo šta osporeno ili vjerovatno osporeno – ali izvor mora postojati čak i za materijal koji nikad nije osporavan. Naprimjer, za izjavu "glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo" nije potreban izvor, niti je izjava originalno istraživanje, jer je to nešto što nije izmišljeno te se lahko može provjeriti, tako da se vjerovatno niko neće usprotiviti tome; mi znamo da izvori postoje za to iako nisu citirani. Izjava je pripisiva, iako nije pripisana.
Uprkos potrebi da se sadržaj pripiše pouzdanim izvorima, ne smijete ih plagirati ili kršiti njihova autorska prava. Prepisivanje izvornog materijala svojim riječima, istovremeno zadržavajući značenje referenci, ne smatra se originalnim istraživanjem.
"Bez originalnog istraživanja" (BOI) jedna je od tri sržne sadržajne politike koja, zajedno sa neutralnim gledištem i provjerljivošću, određuje tip i kvalitet materijala dopustiv u člancima. Budući da ove politike djeluju skladno, ne bi ih se trebalo tumačiti odvojeno, a urednici bi se trebali upoznati sa sve tri. Za pitanja o tome predstavlja li neko uređivanje originalno istraživanje, pogledajte BOI ploču.
Korištenje izvora
[uredi izvor]Istraživanje koje se sastoji od prikupljanja i organizovanja materijala iz postojećih izvora u okviru odredbi ove i drugih politika sadržaja je od presudnog značaja za pisanje enciklopedije. Najbolja praksa je istražiti najpouzdanije izvore na temu i sažeti ono što kažu vlastitim riječima, pri čemu se svaka izjava u članku može pripisati izvoru koji tu izjavu izričito iznosi. Izvorni materijal treba pažljivo sažeti ili preformulirati bez mijenjanja njegovog značenja ili implikacija. Pazite da ne idete dalje od onoga što je izraženo u izvorima ili da ih koristite na načine koji nisu u skladu s namjerom izvora, poput upotrebe materijala izvan konteksta. Ukratko, držite se izvora.
Ako se o nekoj temi ne mogu naći pouzdani nezavisni izvori, Wikipedia o tome ne bi trebala imati članak. Ako otkrijete nešto novo, Wikipedia nije mjesto za najavu takvog otkrića.
Pouzdani izvori
[uredi izvor]Bilo koji materijal koji je osporavan ili bi mogao biti osporavan mora biti podržan pouzdanim izvorom. Materijal za koji se ne može naći pouzdan izvor smatra se originalnim istraživanjem. Jedini način na koji možete pokazati da vaša izmjena nije originalno istraživanje je da navedete pouzdan objavljeni izvor koji sadrži isti materijal. Čak iako koristite materijal dobrog izvora, ako ga koristite van konteksta ili ako dolazite do zaključka koji izvor nije direktno i izričito podržan izvorom, bavite se originalnim istraživanjem; pogledajte ispod.
Općenito, najpouzdaniji izvori su:
- Recenzirani časopisi
- Knjige u izdanju univerzitetske štampe
- Udžbenici na univerzitetskom nivou
- Časopisi, žurnali i knjige koje su izdavale ugledne izdavačke kuće
- Redovne novine
Kao pravilo, što je više ljudi uključeno u provjeru činjenica, analizu pravnih pitanja i proučavanje pisanja, to je publikacija pouzdanija. Samoobjavljeni materijal, bilo na papiru ili na internetu, uglavnom se smatra nepouzdanim, ali pogledajte samoobjavljene izvore za izuzetke.
Informacije u članku moraju biti provjerljive u navedenim referencama. Generalno, izjave u člancima ne bi se trebale oslanjati na nejasne ili nedosljedne dijelove ili na prosljeđivanje komentara. Trebalo bi precizno citirati ili izbjegavati odlomke otvorene za više interpretacija. Sažetak opsežne rasprave trebao bi odražavati zaključke izvora. Izvođenje zaključaka koji nisu evidentni u referenci originalno je istraživanje bez obzira na vrstu izvora. Važno je da se reference navode u kontekstu i na temu.
Primarni, sekundarni i tercijarni izvori
[uredi izvor]Članci na Wikipediji trebali bi se temeljiti na pouzdanim, objavljenim sekundarnim izvorima i, u manjoj mjeri, na tercijarnim i primarnim izvorima. Sekundarni ili tercijarni izvori potrebni su da bi se utvrdila značajnost teme i izbjegle nove interpretacije primarnih izvora. Sve analize i interpretativne ili sintetičke tvrdnje o primarnim izvorima moraju se pozivati na sekundarni ili tercijarni izvor i ne smiju biti izvorna analiza materijala primarnog izvora urednika Wikipedije.
Odgovarajući izvor može biti složeno pitanje, a to su opća pravila. Odluka o tome jesu li primarni, sekundarni ili tercijarni izvori prikladni u bilo kojoj datoj stvari stvar je dobre uredničke prosudbe i zdravog razuma, i o njemu treba raspravljati na stranicama za razgovor o člancima. Izvor se može smatrati primarnim za jednu izjavu, a sekundarnim za drugu. Čak i dati izvor može sadržavati i primarni i sekundarni izvorni materijal za jednu određenu izjavu. Za potrebe ove politike, primarni, sekundarni i tercijarni izvori definirani su kako slijedi:[b]
- Primarni izvori su originalni materijali koji su blizu događaja i često su to ispisi ljudi koji su direktno uključeni. Oni nude insajderski pogled na događaj, period historije, umjetničko djelo, političku odluku itd. Primarni izvori mogu i ne moraju biti nezavisni izvori. Izvještaj o saobraćajnom incidentu koji je napisao svjedok primarni je izvor informacija o događaju; slično, naučni rad koji dokumentira novi eksperiment koji je proveo autor primarni je izvor ishoda tog eksperimenta. Historijski dokumenti poput dnevnika su primarni izvori.[c]
- Politika: Ako to nije ograničeno drugom politikom,
- primarni izvori koji su ugledno objavljeni mogu se koristiti u Wikipediji, ali samo pažljivo, jer ih je lahko zloupotrijebiti.[d]
- Svako tumačenje primarnog izvornog materijala zahtijeva pouzdan sekundarni izvor za to tumačenje.
- Primarni izvor može se koristiti na Wikipediji samo za davanje direktnih, opisnih izjava činjenica koje može provjeriti bilo koja obrazovana osoba koja ima pristup primarnom izvoru, ali bez dodatnih specijalnih znanja. Naprimjer, članak o muzičaru može citirati diskografije i popise pjesama koje je izdavačka kuća izdala, a članak o romanu može navesti odlomke koji opisuju radnju, ali bilo kojoj interpretaciji treba sekundarni izvor.
- ne sami analizirati, procijeniti, protumačiti ili sintetizirati materijal pronađen u primarnom izvoru; umjesto toga, pozovite se na pouzdane sekundarne izvore koji to čine.
- ne temeljite cijeli članak na primarnim izvorima i budite oprezni pri zasnivanju velikih odlomaka na njima.
- Ne dodajite neiskorišteni materijal iz svog ličnog iskustva, jer bi to Wikipediju učinilo primarnim izvorom tog materijala. Budite oprezni pri rukovanju primarnim izvorima o živim ljudima; pogledajte Wikipedia:Biografije živih osoba § Zloupotreba primarnih izvora, što je politika.
- Politika: Ako to nije ograničeno drugom politikom,