Prikaz
Nakon što je Ugovor iz Nice 2003. predvidio mogućnost osnivanja specijaliziranih sudova na razini Europske unije, Vijeće EU-a 2. studenoga 2004. odlučilo je osnovati Službenički sud, kojemu je zadaća bila odlučivati u sporovima između Europske unije i njezinih službenika, što je do tada obavljao Opći sud Europske unije. Uzimajući u obzir povećanje broja predmeta i predugo trajanje postupaka pred Općim sudom EU-a, zakonodavac Unije odlučio je 2015. postupno povećati broj sudaca Općeg suda EU-a na 56 i prenijeti nadležnosti Službeničkog suda Općem sudu. Službenički sud ukinut je 1. rujna 2016.
Službenički sud bio je sastavljen od sedam sudaca koje je imenovalo Vijeće na razdoblje od šest godina s mogućnošću ponovnog imenovanja, nakon objave poziva za podnošenje kandidatura i pribavljanja mišljenja posebnog odbora. Prilikom imenovanja sudaca, Vijeće je moralo paziti na ujednačen sastav Službeničkog suda na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi i zastupljenosti nacionalnih pravnih sustava. Suci Službeničkog suda imenovali su iz vlastitih redova predsjednika na razdoblje od tri godine s mogućnošću ponovnog izbora. Zasjedao je u sudskim vijećima od tri suca ili u punom sastavu, ako je to bilo opravdano složenošću ili važnošću pravnih pitanja. Suci su imenovali tajnika na razdoblje od šest godina.
Službenički sud bio je nadležan za rješavanje europskih službeničkih sporova u prvom stupnju, što je za osoblje svih institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije, koje broji oko 40 000 osoba, iznosilo oko 150 predmeta godišnje. Ti sporovi nisu se odnosili samo na pitanja iz radnih odnosa u užem smislu (plaća, napredovanje u karijeri, zapošljavanje, stegovne mjere itd.), nego i na sustav socijalne sigurnosti (zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje, osiguranje za slučaj ozljede na radu, obiteljske naknade itd.). Službenički sud također je bio nadležan za sporove koji su se odnosili na određeno specifično osoblje, poput osoblja Eurojusta, Europola, Europske središnje banke, Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i Europske službe za vanjsko djelovanje. Protiv odluka Službeničkog suda bilo je moguće u roku od dva mjeseca podnijeti žalbu Općem sudu ograničenu isključivo na pravna pitanja, dok su odluke Općeg suda o žalbi mogle u iznimnim okolnostima biti predmet preispitivanja pred Sudom.
Tijekom njegova postojanja na Službeničkom sudu, uz tajnika njemačkog državljanstva, radilo je ukupno 14 sudaca iz 14 različitih država članica, a doneseno je 1549 presuda.
