Svoboda | Graniru | BBC Russia | Golosameriki | Facebook



Službenički sud

Paul J. Mahoney
Paul J. Mahoney

rođen 1946.; studij prava (Master of Arts, Sveučilište u Oxfordu, 1967.; Master of Laws, University College London, 1969.); predavač, University College London (1967.-1973.); barrister (London, 1972.-1974.); administrator, glavni administrator na Europskom sudu za ljudska prava (1974.-1990.); gostujući profesor prava na Sveučilištu u Saskatchewanu, Saskatoon, Kanada (1988.); voditelj osoblja u Vijeću Europe (1990.-1993.); voditelj odjela (1993.-1995.), zamjenik tajnika (1995.-2001.), tajnik na Europskom sudu za ljudska prava (2001.-rujan 2005.); predsjednik Službeničkog suda od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2011.

Sean Van Raepenbusch
Sean Van Raepenbusch

rođen 1956.; diploma iz prava (Université libre de Bruxelles, 1979.); specijalizacija iz međunarodnog prava (Bruxelles, 1980.); doktor pravnih znanosti (1989.); načelnik pravne službe Société anonyme du canal et des installations maritimes de Bruxelles (1979.-1984.); službenik u Komisiji Europskih zajednica (Opća uprava za socijalne poslove, 1984.-1988.); član pravne službe Komisije Europskih zajednica (1988.-1994.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1994.-2005.); predavač na Centre universitaire de Charleroi (međunarodno i europsko socijalno pravo, 1989.-1991.), na Sveučilištu u Mons-Hainautu (europsko pravo, 1991.-1997.), na Sveučilištu u Liègeu (pravo europske javne službe, 1989.-1991.; pravo institucija Europske unije, 1995.-2005.; europsko socijalno pravo, 2004.-2005.) i od 2006. na Université libre de Bruxelles (pravo institucija Europske unije); brojne publikacije o europskom socijalnom pravu i pravu institucija Europske unije; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2005.; predsjednik Službeničkog 7. listopada 2011 do 31. kolovoza 2016.

Heikki Kanninen
Heikki Kanninen

rođen 1952.; diplomirao na Školi za visoke poslovne studije u Helsinkiju i na Pravnom fakultetu u Helsinkiju; sudski savjetnik na Vrhovnom upravnom sudu Finske; glavni tajnik odbora za reformu pravne zaštite u javnoj upravi; glavni administrator na Vrhovnom upravnom sudu; glavni tajnik odbora za reformu upravnog sudskog postupka, savjetnik Uprave za zakonodavstvo Ministarstva pravosuđa; zamjenik tajnika Suda EFTA-e; sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica; sudac Vrhovnog upravnog suda (1998.-2005.); član odbora za pritužbe izbjeglica; potpredsjednik odbora za razvoj finskih pravosudnih institucija; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2009.; sudac Općeg suda od 7. listopada 2009; potpredsjednik Općeg suda od 17. rujna 2013.

Haris Tagaras
Haris Tagaras

rođen 1955.; diploma iz prava (Sveučilište u Solunu, 1977.); specijalizacija iz europskog prava (Institut za europske studije Slobodnog sveučilišta u Bruxellesu, 1980.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Solunu, 1984.); pravnik-lingvist u Vijeću Europskih zajednica (1980.-1982.); istraživač u Centru za međunarodno i europsko gospodarsko pravo u Solunu (1982.-1984.); administrator na Sudu Europskih zajednica i u Komisiji Europskih zajednica (1986.-1990.); profesor prava Zajednica, međunarodnog privatnog prava i ljudskih prava na Sveučilištu Panteion u Ateni (od 1990.); vanjski suradnik za europske poslove u Ministarstvu pravosuđa i član Stalnog odbora Luganske konvencije (1991.-2004.); član nacionalne komisije za tržišno natjecanje (1999.-2005.); član nacionalne komisije za telekomunikacije i poštu (2000.-2002.); član odvjetničke komore u Solunu, odvjetnik pred Kasacijskim sudom; član-osnivač Udruženja europskih odvjetnika (UAE); pridruženi član Međunarodne akademije za komparativno pravo; sudac na Službeničkom sudu od 6. listopada 2005 do 6. listopada 2011.

Irena Boruta
Irena Boruta

rođena 1950.; diploma iz prava na Sveučilištu u Wroclawu (1972.); doktorica pravnih znanosti (Łodz, 1982.); odvjetnica u Odvjetničkoj komori Republike Poljske (od 1977.); gostujuća istraživačica (Sveučilište Paris X, 1987.-1988.; Sveučilište u Nantesu, 1993.-1994.); stručnjakinja „Solidarnośći" (1995.-2000.); profesorica radnog i europskog socijalnog prava na Sveučilištu u Łodzu (1997.-1998. i 2001.-2005.); izvanredna profesorica na Visokoj ekonomskoj školi u Varšavi (2002.); profesorica radnog i socijalnog prava na Sveučilištu kardinala Stefana Wyszynskog u Varšavi (2002.-2005.); zamjenica ministra rada i socijalnih poslova (1998.-2001.); članica pregovaračkog odbora za pristupanje Republike Poljske Europskoj uniji (1998.-2001.); predstavnica poljske vlade pri Međunarodnoj organizaciji rada (1998.-2001.); autorica brojnih radova o radnom pravu i europskom socijalnom pravu; sutkinja Službeničkog suda od 6. listopada 2005. do 7. listopada 2013.

Stéphane Gervasoni
Stéphane Gervasoni

rođen 1967.; diplomirao na Institutu za političke studije u Grenoblu (1988.) i École nationale d'administration (1993.); član Conseil d'État (izvjestitelj odjela za sporove, 1993.-1997., i socijalnog odjela, 1996.-1997.); viši sudski savjetnik (1996.-2008.); državni savjetnik (od 2008.); docent na Institutu za političke studije u Parizu (1993.-1995.); povjerenik vlade pred posebnom pritužbenom komisijom za mirovine (1994.-1996.); pravni savjetnik Ministarstva za javne službe i grada Pariza (1995.-1997.); glavni tajnik prefekture departmana Yonne, potprefekt okruga Auxerre (1997.-1999.); glavni tajnik prefekture departmana Savoie, potprefekt okruga Chambéry (1999.-2001.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (rujan 2001.-rujan 2005.); redoviti član Komisije za pritužbe NATO-a (2001.-2005.); sudac na Službeničkom sudu od 6. listopada 2005. do 6. listopada 2011.

Horstpeter Kreppel
Horstpeter Kreppel

rođen 1945.; sveučilišni studij u Berlinu, Münchenu, Frankfurtu na Majni (1966.-1972.); prvi državni ispit (1972.); sudski vježbenik u Frankfurtu na Majni (1972.-1973. i 1974.-1975.); Collège d'Europe u Brugesu (1973.-1974.); drugi državni ispit (Frankfurt na Majni, 1976.); djelatnik Saveznog ureda za rad i odvjetnik (1976.); sudac radnog suda (Savezna država Hessen, 1977.-1993.); predavač na Fachhochschule für Sozialarbeit u Frankfurtu na Majni i na Verwaltungsfachhochschule u Wiesbadenu (1979.-1990.); nacionalni stručnjak u pravnoj službi Komisije Europskih zajednica (1993.-1996. i 2001.-2005.); ataše za socijalne poslove u veleposlanstvu Savezne Republike Njemačke u Madridu (1996.-2001.); sudac radnog suda u Frankfurtu na Majni (veljača-rujan 2005.); sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2005 do 13 travanj 2016.

Maria Isabel Rofes i Pujol
Maria Isabel Rofes i Pujol

rođena 1956.; studij prava (licenciatura en derecho, Universidad de Barcelona, ​​1981.); specijalizacija u području međunarodne trgovine (Meksiko, 1983.); studij europskih integracija (Gospodarska komora Barcelone, 1985.) i prava Zajednice (Escola d'Administació Pública de Catalunya, 1986.); službenica u Generalitat de Catalunya (članica pravne službe Ministarstva industrije i energetike, travanj 1984.-kolovoz 1986.); članica Odvjetničke komore u Barceloni (1985.-1987.); administratorica, zatim glavna administratorica u Odjelu za istraživanje i dokumentaciju Suda Europskih zajednica (1986.-1994.); sudska savjetnica na Sudu (kabinet nezavisne odvjetnice Ruiz-Jarabo Colomer, siječanj 1995.-travanj 2004.; kabinet suca Lõhmusa, svibanj 2004.-kolovoz 2009.); predavačica procesnog prava Zajednice na pravnom fakultetu (Universitat Autónoma de Barcelona, ​​1993.-2000.); brojne publikacije i predavanja o europskom socijalnom pravu; članica odbora za žalbe u Uredu Zajednice za biljnu raznolikost (2006.-2009.); sutkinja Službeničkog suda od 7. listopada 2009 do 13 travanj 2016.

Ezio Perillo
Ezio Perillo

rođen 1950.; doktor pravnih znanosti i odvjetnik, član Odvjetničke komore u Padovi; asistent, zatim istraživač u području civilnog i komparativnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Padovi (1977. – 1982.); predavač prava Zajednice na Collegio Europeo (Parma, 1990. – 1998.), na pravnim fakultetima Sveučilišta u Padovi (1985. – 1987.), Sveučilišta u Macerati (1991. – 1994.), Sveučilišta u Napulju (1995.) i Sveučilišta u Milanu (2000. – 2001.); član Znanstvenog odbora „Master in European integration“ Sveučilišta u Padovi; dužnosnik, Uprava za knjižnicu, istraživanje i dokumentaciju Suda Europskih zajednica (1982. – 1984.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica pri nezavisnom odvjetniku G. F. Manciniju (1984. – 1988.); pravni savjetnik glavnog tajnika Europskog parlamenta E. Vincija (1988. – 1993.); načelnik odjela u pravnoj službi Europskog parlamenta (1995. – 1999.), direktor zakonodavnih poslova i nagodbi, međuinstitucionalnih odnosa i odnosa s nacionalnim parlamentima u Europskom parlamentu (1999. – 2004.); direktor vanjskih odnosa u Europskom parlamentu (2004. – 2006.); direktor zakonodavnih poslova u pravnoj službi Europskog parlamenta (2006. – 2011.); autor brojnih publikacija iz područja talijanskog građanskog prava i prava Europske unije; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016 do 26. rujna 2019.

René Barents
René Barents

rođen 1951.; diploma iz prava i specijalizacija iz ekonomije (Sveučilište Erasmus u Rotterdamu, 1973.); doktor pravnih znanosti (Sveučilište u Utrechtu, 1981.); istraživač u području europskog prava i međunarodnog gospodarskog prava (1973. – 1974.); docent europskog prava i gospodarskog prava na Institutu Europa Sveučilišta u Utrechtu (1974. – 1979.) i na Sveučilištu u Leidenu (1979. – 1981.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1981. – 1986.); načelnik Odjela za statusna prava zaposlenika u službi za statusna prava zaposlenika na Sudu Europskih zajednica (1986. – 1987.); član pravne službe Komisije Europskih zajednica (1987. – 1991.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica (1991. – 2000.); načelnik odjela (2000. – 2009.), zatim direktor (2009-2011.) Uprave za istraživanje i dokumentaciju Suda Europske unije; redoviti profesor (1988. – 2003.) i počasni profesor (od 2003.) europskog prava na Sveučilištu u Maastrichtu; savjetnik žalbenog suda u 's-Hertogenboschu (1993. – 2011.); član Nizozemske kraljevske akademije znanosti (od 1993.); brojne publikacije u području europskog prava; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

Kieran Bradley
Kieran Bradley

rođen 1957.; diploma iz prava (Trinity College, Dublin, 1975.-1979.); znanstveni suradnik senatorice Mary Robinson (1978.-1979. i 1980.); stipendija "Pádraig Pearse" za studij na Collège d'Europe (1979.); poslijediplomski studij europskog prava na Collège d'Europe (1979.-1980.); magisterij iz prava na Sveučilištu u Cambridgeu (1980.-1981.); pripravnik u Europskom parlamentu (Luxembourg, 1981.); administrator u tajništvu pravne komisije Europskog parlamenta (Luxembourg, 1981.-1988.); član pravne službe Europskog parlamenta (Bruxelles, 1988.-1995.), sudski savjetnik na Sudu (1995.-2000.); docent europskog prava na Harvard Law School (2000.); član pravne službe Europskog parlamenta (2000.-2003.), zatim načelnik odjela (2003.-2011.) i direktor (2011.); autor brojnih publikacija; sudac Službeničkog suda od 6. listopada 2011 do 31. kolovoza 2016. godine.

Jesper Svenningsen
Jesper Svenningsen

rođen 1966.; studij prava (Candidatus juris), Sveučilište u Aarhusu (1989.); odvjetnički vježbenik u uredu pravnog savjetnika danske vlade (1989. – 1991.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica u kabinetu nezavisnog odvjetnika C. C. Gulmanna (1991. – 1993.); primljen u odvjetničku komoru Danske (1993.); odvjetnik u uredu pravnog savjetnika danske vlade (1993. – 1995.); predavač europskog prava na Sveučilištu u Kopenhagenu; docent na Europskom institutu za javnu upravu (IEAP), (Luxembourg, 1995. – 1997.); odvjetnik upisan u imenik odvjetničke komore u Bruxellesu (1997.); docent, a potom v. d. direktora IEAP-a (Luxembourg, 1997. – 1999.); administrator u pravnoj službi Nadzornog tijela Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) (1999. – 2000.); sudski savjetnik na Sudu Europskih zajednica u kabinetu suca C. Gulmanna (2003. – 2006.), a potom u kabinetu suca L. Baya Larsena (2006. – 2013.); sudac Službeničkog suda od 7. listopada 2013. do 31. kolovoza 2016.; sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

João Sant
João Sant'Anna

rođen 1957.; diploma iz prava Klasičnog sveučilišta u Lisabonu (1980.); demonstrator iz upravnog prava na Klasičnom sveučilištu u Lisabonu (1979.-1980.); studij industrijskog vlasništva na Institutu Max-Planck u Münchenu (1982.-1984.); administrator, a potom voditelj odjela u Ministarstvu unutarnjih poslova (1980.-1986.); odvjetnik u Odvjetničkoj komori u Lisabonu (1981.-1986.); u Europskom parlamentu, administrator u Glavnoj upravi za informiranje i odnose s javnošću (1986.-1987.), u Glavnoj upravi za istraživanje i obrazovanje (1987.-1992.), u Glavnoj upravi za kadrovske poslove, proračun i financije (1992.-1996.) i u pravnoj službi (1996.-2000.); voditelj upravnog i financijskog odjela (2000.-2007.), potom direktor pravnog odjela (2007.-2011.) i uprave A (2012.-2015.) pri Europskom ombudsmanu; sudac Službeničkog suda od 13. travnja do 31. kolovoz 2016.

Alexander Kornezov
Alexander Kornezov

rođen 1978.; diploma iz prava Sveučilišta Sveti Kliment Ohridski u Sofiji (2002.) i Master of Laws iz Europskog prava na Collège d'Europe (Brugge, 2004.); doktor pravnih znanosti (2008.); odvjetnik u Odvjetničkoj komori u Bruxellesu (2004. – 2006.); viši predavač iz procesnog prava Europske unije na Sveučilištu nacionalne i svjetske ekonomije u Sofiji (2008. – 2012.) i na Sveučilištu Sveti Kliment Ohridski u Sofiji (2010. – 2013.); izvanredni profesor prava Europske unije i međunarodnog privatnog prava na Bugarskoj akademiji znanosti (od 2014.); gostujući predavač na Sveučilištu u Cambridgeu i na KU Leuven; sudski savjetnik na Sudu Europske unije (2007. – 2016.); osnivač i član upravnog odbora Bugarskog udruženja za europsko pravo; glavni urednik revije za europsko pravo Evropeiski praven pregled; autor brojnih publikacija iz europskog prava; sudac Službeničkog suda od 13. travnja 2016. do 31. kolovoza 2016., sudac Općeg suda od 19. rujna 2016.

Waltraud Hakenberg
Waltraud Hakenberg

rođena 1955.; studij prava u Regensburgu i Ženevi (1974.-1979.); prvi državni ispit (1979.); poslijediplomski studij prava Zajednice na Collège d'Europe u Brugesu (1979.-1980.); sudska vježbenica u Regensburgu (1980.-1983.); doktorica prava (1982.); drugi državni ispit (1983.); odvjetnica u Münchenu i Parizu (1983.-1989.); službenica Suda Europskih zajednica (1990.-2005.); sudska savjetnica na Sudu Europskih zajednica (kabinet suca Janna, 1995.-2005.); predavačica na više sveučilišta u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Rusiji; počasna profesorica na Saarskom sveučilištu (od 1999.); članica različitih povjerenstava, udruga i pravnih odbora; brojne publikacije o pravu i sudskoj praksi Zajednice; tajnica Službeničkog 30. studeni 2005 do 31. kolovoz 2016.; preminula 20. siječnja 2024.