Svoboda | Graniru | BBC Russia | Golosameriki | Facebook
Prijeđi na sadržaj

Galen

Izvor: Wikipedija
Claude Galien. Litografija. Pierre Roche Vigneron. (Pariz: Lith de Gregoire et Deneux, oko 1865.)

Aelije Galen ili Klaudije Galen (129. – 200. n. e.), poznatiji kao Galen iz Pergama (grčki: Γαληνός, Galēnos), bio je istaknut rimski liječnik i filozof grčkog podrijetla i vjerojatno najveći medicinski znanstvenik rimskog razdoblja.

Utjecaj

[uredi | uredi kôd]

Njegove su teorije imale velik utjecaj na zapadnjačku medicinu duže od jednog tisućljeća. Njegov opis medicinske anatomije zasnivao se na majmunima, jer razudba ljudi nije bila dopuštena u njegovo doba, ali ništa ga nije nadmašilo sve do tiskanih opisa i ilustracija ljudske razudbe koje je napravio Andreas Vesalius 1543.[1] Galenov opis rada srca, arterija i vena održao se sve do 1628., kad je William Harvey opisao krvotok gdje je srce pogonska pumpa.[2] U 19. stoljeću, studenti medicine još su čitali Galena da nauče neke pojmove. Galen je izvršio mnoge pokuse s podvezivanjem živaca da potkrijepi teoriju, koja stoji i danas, da mozak upravlja svim pokretima mišića putem središnjeg i perifernog živčanog sustava.[3] Galen je napisao djelo naslovljeno "O tome da je najbolji liječnik ujedno i filozof",[4][5] kakvim je smatrao i sebe, što znači da je liječničku praksu utemeljio u teoretski čvrstom znanju odnosno "filozofiji", kako se tada zvalo. Galen se jako zanimao za spor između liječničkih škola racionalizma i empirizma,[6] a njegova primjena izravnog promatranja, razudbe i vivisekcije u liječničkoj obuci te kao temelj za liječničku praksu može se smatrati kombinacijom oba pristupa i krčenjem složenijeg, istančanijeg srednjeg puta koji izbjegava nevolje svakog od njih pojedinačno.[7]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Pergameni De Hippocratis et Platonis decretis
  1. O'Malley, C., Andreas Vesalius of Brussels, 1514-1564, Berkeley: University of California Press
  2. Furley, D, i J. Wilkie, 1984, Galen On Respiration and the Arteries, Princeton University Press, te Bylebyl, J (ur.), 1979, William Harvey and His Age, Baltimore: Johns Hopkins University Press
  3. Frampton, M., 2008, Embodiments of Will: Anatomical and Physiological Theories of Voluntary Animal Motionfrom Greek Antiquity to the Latin Middle Ages, 400 B.C.–A.D. 1300, Saarbrücken: VDM Verlag. str. 180 - 323
  4. Brian, P., 1979, "Galen on the ideal of the physician", South Africa Medical Journal, 52: 936-938
  5. Maleš, Ivona. 1. prosinca 2021. Galen: O tome da je najbolji liječnik ujedno i filozof. Čemu : časopis studenata filozofije. XVII (28): 146–149. ISSN 1330-7193
  6. Frede, M. and R. Walzer, 1985, Three Treatises on the Nature of Science, Indianapolis: Hacket.
  7. De Lacy, P., 1972, "Galen's Platonism", American Journal of Philosophy, str. 27-39, Cosans, C., 1997, “Galen’s Critique of Rationalist and Empiricist Anatomy”, Journal of the History of Biology, 30: 35-54, i Cosans, C., 1998, “The Experimental Foundations of Galen’s Teleology”, Studies in History and Philosophy of Science, 29: 63-80.