Hare Krišna
Pokret Hare Krišna, službeno »Međunarodno društvo za svjesnost Krišne« (ISKCON), hinduistička je gaudija-vaišnavska vjerska zajednica. Pokret je osnovao A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada u New Yorku 13. srpnja 1966., a danas je prisutan u svim zemljama svijeta, sa svjetskim centrom u Mayapuru, u Indiji.[1]
Pokret je zasnovan na obožavanju Krišne (od sanskrtskog 'Sveprivlačan'), Svevišnje Božanske Osobe kakva je razotkrivena u Vedama.[2] Učenje ISKCON-a temelji se na vedskim spisima poput Bhagavad Gite i Srimad Bhagavatama, kao i na učenjima duhovnjaka gurua iz drevne tradicije gaudija-vaišnavske škole,[1] čiji je posljednji predstavnik bio Bhaktivedanta Swami Prabhupada. On je to učenje prenio na Zapad i njegova nauka pronijela se po cijelome svijetu te približila vedske spise širokim masama. Danas Hare Krišna pokret ima oko 10 milijuna pripadnika diljem svijeta.[3]
ISKCON je zapadni ogranak Gaudiya-vaišnavizma, oblika Vaišnavizma koji je prije 500 godina u Zapadnom Bengalu uspostavio Caitanya Mahaprabhu.[4] Mahaprabhu je proširio pokret po cijeloj Indiji pjevajući Krišnina imena u javnosti, uz ples i glazbala, naglašavajući važnost maha-mantre (tj. mantre »Hare Krišna«).[5] Mahaprabhu je pripadao Brahma-Madhva sampradayi, drevnoj lozi učitelja koja, prema vedskoj predaji, seže sve do Brahme, prvog stvorenog živog bića. Zbog toga je ta duhovna tradicija, kojoj pokret Hare Krišna pripada, jedna od najstarijih duhovnih tradicija na planetu Zemlji.[6]
Osnivač modernog pokreta Hare Krišna na Zapadu je Bhaktivedanta Swami Prabhupada,[1] koji je u 70. godini života došao u Ameriku i svojim misionarskim radom privukao mnoge mlade osobe. Ubrzo se pokret proširio i postao svjetski poznat, posebno zahvaljujući pomoći i sudjelovanju Georgea Harrisona iz grupe Beatles.[7]
Ključan faktor u širenju pokreta bile su Prabhupadove knjige, koje su članovi pokreta masovno prodavali na ulicama i aerodromima. Među najpoznatijim knjigama su Bhagavad Gita kakva jest, Srimad Bhagavatam, Caitanya Caritamrta i druge.[1]
 |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo.Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
U Hare Krišna pokretu se naglašavaju dvije stvari kao put do realiziranja Boga, mantra-meditacija i predano služenje Boga. Meditacija ili molitva se bazira na individualnoj meditaciji uz pomoć drvene brojanice i glasnom pjevanju svetih imena Krišne: "Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare". Kao i u svim današnjim monoteističkim religijama velika važnost pridaje se svetim imenima kao sredstvu povezivanja s Bogom kroz molitvu.
Ozbiljni sljedbenici pokreta striktni su vegetarijanci i vjeruje se da svaki životni oblik ima dušu i da je svjesnost sama po sebi simptom duše. Vjeruje se isto tako u reinkarnaciju i karmu. Sva vjerovanja i sljedbe dolaze iz drevnih vedskih spisa i tradicija nastalih iz njih. Vede imaju više podjela, a tri najvažnija spisa za Gaudiya Vaišnave su Bhagavad-gītā, Śrīmad Bhāgavatam i Caitanya-caritamrita. Prva dva teksta pisana su sanskrtom koji je najstariji pisani jezik na svijetu, a posljednji na jeziku Bengaliju koji je derivat sanskrta.
Pokret naučava da postoji duhovna i materijalna stvarnost. Bog je tvorac svega tako i duhovnog i materijalnog svijeta. On je po prirodi duhovan i to je i naša prava priroda, priroda duše. Trenutno se nalazimo pod utjecajem materijalne prirode (što nije naš prirodni položaj) i sugerira se da trebamo obnoviti svoj odnos s Bogom i duhovnom prirodom. Kroz molitvu (meditaciju) i služenje Boga možemo dostići puni potencijal duše, a to je potpuna svjesnost Boga i svjesnost naše izvorne duhovne prirode sačinjene od potpunog znanja, vječnosti i blaženstva.
Sam Vaišnavizam širi je pojam i on također upućuje na termin zvan "sanatana dharma", što znači: sustav religije koji upućuje na vječnu prirodu živog bića, kao vječno sretnoga samo u svojstvu služenja Boga i ostalih živih bića. Vaišnava također može jednostavno značiti; netko tko je predan Bogu. Vaišnavizam je u učenim krugovima poznat kao nesektaški i sveobuhvatan. Stoga se svi koji štuju i predano služe Boga gledaju kao 'bhakte' bez obzira na zemljopisni položaj ili kojoj oni kulturi i vremenu pripadaju ili što propovijedaju. U tom smislu Vaišnavizam prepoznaje Isusa Krista ili Muhameda ili bilo koga tko je svojim životom i djelima pokazao predanost kao prorok. Zaključci proroka i spisa kao i tradicije mogu se razlikovati, ali bit ostaje ista, predanost i povezivanje s Bogom, što je samo po sebi definicija Vaišnavizma. Iako se na zapadu Hare Krišna pokret uglavnom smatra sektom, njegovi korijeni sežu daleko u prošlost, najmanje 5000 godina. Sami Vaišnave tvrde da je taj oblik duhovnosti na zemlji prisutan od samog početka stvaranja, koji se po njihovim spisima zbio na točno određeni datum prije milijune godina. Vjeruje se da je sada u tijeku najmračnije od 4 doba koja se ciklički izmjenjuju zvano "Kali yuga" (doba svađe i licemjerstva) i kako će se unutar tog doba ponovno pojaviti efekti "Satya yuge", prvog doba, doba istine. I kako će ponovno globalno oživljavanje i primjena znanja Veda uvelike pridonijeti tome.
Hare Krišna Hare Krišna
Krišna Krišna Hare Hare
Hare Rama Hare Rama
Rama Rama Hare Hare
- ↑ a b c d Gibson, Lynne, ur. 2002. Hinduism. Modern world religions Core ed., [key stage 3] izdanje. Heinemann, Part of Pearson Education. Harlow, Essex. ISBN 978-0-435-33619-6
- ↑ Beck, Guy L. 2005. Alternative Krishnas: regional and vernacular variations on a Hindu deity. State university of New York press. Albany (N.Y.). ISBN 978-0-7914-6415-1
- ↑ TIMES NOW. 16. siječnja 2024. Spiritual Leader Gauranga Das Of ISKCON Hails Historic Ram Mandir Moment | Newshour Agenda. Pristupljeno 1. rujna 2024.
- ↑ Ekstrand, Maria L.; Bryant, Edwin F. 2004. The Hare Krishna movement: the postcharismatic fate of a religious transplant. Columbia university press. New York. ISBN 978-0-231-12256-6
- ↑ Influences. www.patheos.com (engleski). Pristupljeno 3. rujna 2024.
- ↑ Goswami, Tamal Krishna; Schweig, Graham M. 2012. A living theology of Krishna Bhakti: the essential teachings of A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada. Oxford University Press. New York. ISBN 978-0-19-979663-2
- ↑ Desai, Ronak D. 27. listopada 2016. ISKCON Celebrates 50 Years Since Its Founding. Forbes