Svoboda | Graniru | BBC Russia | Golosameriki | Facebook
Pređi na sadržaj

Velington

Koordinate: 41° 17′ 00″ J; 174° 46′ 00″ I / 41.283333° J; 174.766667° I / -41.283333; 174.766667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Velington
Wellington
Kolaž Velingtona
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Novi Zeland
RegionVelington
Osnovan1839.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — jun 2017412.500 [1]
 — gustina930 st./km2
Aglomeracija416.700
Geografske karakteristike
Koordinate41° 17′ 00″ J; 174° 46′ 00″ I / 41.283333° J; 174.766667° I / -41.283333; 174.766667
Aps. visina495 m
Površina442[2] km2
Velington na karti Novog Zelanda
Velington
Velington
Velington na karti Novog Zelanda
Ostali podaci
GradonačelnikKeri Prendergast
Veb-sajt
wellingtonnz.com

Velington (engl. Wellington izgovor: /ˈwælɪŋtən/, maorski: Te Whanganui-ā-Tara) je glavni grad Novog Zelanda[3] i drugi grad po veličini posle Oklanda. Osnovan je 1839. godine na krajnjem jugu Severnog ostrva Novog Zelanda u prirodnom zalivu Port Nikelson (Port Nichelson). Uz pomoć luke koja se nalazi na trgovačkim maršrutama, Velington se veoma brzo razvio. Velington je najjužniji glavni grad na svetu.[4] Nalazi se u regiji Velington blizu geografskog centra države. Velington ima umerenu primorsku klimu. On se smatra najvetrovitijim gradom na svetu.[5]

Gradska zona Velingtona nalazi se na brdovitom terenu i prostire se u dva pravca severno od centra grada - u basenu Porirua i dolini Hat. Gradska i prigradska zona su podeljena na četiri upravna područja. Sam region je veći od grada i obuhvata i Kapiti Koust na severu i oblast Vajrapa i Rimutaka Rejndž na istoku.

Ime[uredi | uredi izvor]

Velington je nazvan u čast Artura Velslija, prvog vojvode od Velingtona, pobednika u bici kod Vaterloa. Vojvodina titula vodi poreklo od mesta Velington u Samersetu u Engleskoj.

Na maorskom jeziku, Velington ima tri naziva. Te Vanga-nui-a-Tara se odnosi na zaliv i znači „veliki zaliv Tare“. Zatim Poneke, što je preneta reč od Port Nik, odnosno Port Nikolson, gde se nalazi centralno maorsko svetilište. Treći naziv je Te Upoko-o-te-Ika-a-Maui, što znači Glava ribe Maui, i označava tradicionalni naziv za južni deo Severnog ostrva.

Velington takođe ima i nekoliko popularnih nadimaka poput Lučka prestonica, Velivud i (danas ređe) Vetroviti grad.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Velington se nalazi na nivou mora. Nalazi se na obali Kukovog prolaza.

Panorama Velingtona
Panorama Velingtona

Klima[uredi | uredi izvor]

U Velingtonu je zastupljena okeanska klima. Klimu odlikuju stalni vetrovi, kao i mali raspon temperatura, tokom godine. Prosečna temperatura najhladnijeg meseca (jul) iznosi 8,4 °C, a najtoplijeg (februar) 16,4 °C. Najviša zabeležena temperatura je 31,1 °C, a najniža -1,9 °C. Temperature se leti obično kreću od 18 °C do 26 °C, retko kad više ili manje od toga. Padavina je dosta, godišnje oko 1200 mm. Sneg je veoma redak. Poslednji put je zabeležen u zimu 1995. godine.

Klima Velington
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 30,1
(86,2)
30,1
(86,2)
28,3
(82,9)
27,3
(81,1)
22,0
(71,6)
18,3
(64,9)
17,6
(63,7)
19,3
(66,7)
21,9
(71,4)
25,1
(77,2)
26,9
(80,4)
29,1
(84,4)
30,1
(86,2)
Maksimum, °C (°F) 20,1
(68,2)
20,3
(68,5)
19,0
(66,2)
16,6
(61,9)
14,0
(57,2)
11,9
(53,4)
11,1
(52)
11,9
(53,4)
13,4
(56,1)
15,0
(59)
16,7
(62,1)
18,7
(65,7)
15,7
(60,3)
Prosek, °C (°F) 16,6
(61,9)
16,8
(62,2)
15,7
(60,3)
13,7
(56,7)
11,3
(52,3)
9,3
(48,7)
8,5
(47,3)
9,1
(48,4)
10,5
(50,9)
11,9
(53,4)
13,4
(56,1)
15,3
(59,5)
12,7
(54,9)
Minimum, °C (°F) 13,1
(55,6)
13,3
(55,9)
12,4
(54,3)
10,7
(51,3)
8,6
(47,5)
6,7
(44,1)
5,9
(42,6)
6,4
(43,5)
7,5
(45,5)
8,8
(47,8)
10,1
(50,2)
12,0
(53,6)
9,6
(49,3)
Apsolutni minimum, °C (°F) 4,1
(39,4)
5,2
(41,4)
4,6
(40,3)
2,6
(36,7)
1,0
(33,8)
−0,1
(31,8)
0,0
(32)
−0,1
(31,8)
0,2
(32,4)
1,2
(34,2)
1,7
(35,1)
3,4
(38,1)
−0,1
(31,8)
Količina kiše, mm (in) 78,0
(3,071)
76,8
(3,024)
85,2
(3,354)
100,3
(3,949)
120,9
(4,76)
132,9
(5,232)
136,6
(5,378)
126,5
(4,98)
100,0
(3,937)
110,2
(4,339)
89,2
(3,512)
91,9
(3,618)
1.248,5
(49,154)
Dani sa kišom (≥ 1.0 mm) 7,3 6,9 8,2 9,4 11,6 13,4 13,4 13,1 11,2 11,4 9,5 9,0 124,4
Relativna vlažnost, % (u 9am č.) 79,4 81,6 82,1 82,8 84,4 86,0 85,9 84,5 80,8 80,3 78,8 79,7 82,2
Sunčani sati — mesečni prosek 239,0 205,3 194,0 153,8 125,9 102,6 112,0 136,8 162,1 191,5 210,7 223,4 2.057,1
Izvor: CliFlo[6]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prema maorskoj legendi, mitološki kralj Polinezije, Kupe je prvi otkrio Novi Zeland u 10. veku.

Prve evropske naseobine pojavile se su se dolaskom ekspedicije tzv. Kompanije Novi Zeland, sa broda Tori, 20. septembra 1839. Za njima je došlo i 150 naseljenika sa broda Aurora 22. januara 1840. Prve domove su sagradili u Petonu koji su tada nazivali Britanija na visoravni blizu ušća reke Hat. Ova regija se pokazala kao močvarna i sklona poplavama pa su novo naselje izgradili na obližnjim brdima i to prema originalnim planovima bez izmena u odnosu na promenu terena.

Velington je bio veoma oštećen prilikom zemljotresa 1848. i 1855. Vajrarapa zemljotres iz 1855. je pogodio severni deo Velingtona i smatra se jednim od najjačih zemljotresa u istoriji celog Novog Zelanda sa snagom 8,2 rihterove skale. Izazvao je vertikalna pomeranja od dva do tri metra na velikom području uključujući i luku koja je pretvorena u močvaru. Kasnijim delovanjem ovaj prostor je iskorišćen za izgradnju današnjeg poslovnog centra Velingtona.

Cela ova oblast ima veoma jaku seizmičku aktivnost čak i po standardima Novog Zelanda jer se u njoj nalazi veliki broj tzv. geoloških razloma. Svake godine Velington pogodi nekoliko zemljotresa koji se mogu osetiti. Godinama nakon razornog zemljotresa 1855. zgrade u Velingtonu su pravljene od drveta. Zgrada Vlade, koja je renovirana 1996, je najveća drvena zgrada na južnoj polulopti. Iako su ostali materijali poput betona i čelika kasnije upotrebljavani za izgradnju poslovnih prostora i dan danas većina stambenog prostora se gradi od drvenih greda.

Velington je postao glavni grad Novog Zelanda 1865. zamenivši Okland koji je Vilijam Hobson 1841. proglasio za glavni grad. Parlament je prvo nezvanično zasedanje u Velingtonu održao 7. jula 1862. ali zvanična promena nije usledila još neko vreme. U novembru 1863. premijer Alfred Domet je pred parlamentom objavio potrebu da se sedište vlade premesti na jug, očigledno iz straha da bi južni delovi Novog Zelanda bogati zlatom mogli proglasiti zasebnu koloniju. Neutralni poverenici iz Australije objavili su da je Velington najbolja lokacija zbog luke i centralne pozicije. Prva zvanična sednica parlamenta u Velingtonu je održana 26. jula 1865. Tada je Velington brojao 4.900 stanovnika.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Građani Velingtona sakupljeni za jutarnju službu na Anzaški dan
Gustina stanovništva u regionu Velingona (2008) prema popisnim podacima

Četiri grada koja sačinjavaju Velington imaju ukupnu populaciju od 422.700 (jun 2018), pri čemu urbana oblast sadrži 99,0% te populacije. Preostala oblast je uglavnom planinska sa pokojom farmom, ili obuhvaćena parkovima i izvan granica gradskog područja. U većoj meri nego što je to slučaj sa većinom drugih gradova, život dominira centralna poslovna oblast. Oko 62.000 ljudi radi u toj oblasti, samo 4.000 manje od korespondirajuće oblasti u Oklandu, iako on ima četiri puta više stanovnika.

Podaci popisa iz 2013. godine sadrže raspodele po oblastima, rodu i uzrastu. Velington Siti je imao najveću populaciju od četiri grada sa 190.956[7] ljudi, čemu su sledili Lover Hat, Porirua i Aper Hat. U sve četiri oblasti je bilo više žena nego muškaraca.[8]

Stanovništvo Velingtonskog regiona šo gradu i rodur
Grad Ukupno Muškaraca Žena
Velington[7] 190.956 92.481 98.478
Lover Hat[9] 98.238 47.556 50.682
Porirua[10] 51.717 24.906 26.811
Aper Hat[11] 40.179 19.770 20.409
Ukupno za četiri grada 381.090 184.713 196.380

Izvor: Statistika Novog Zelanda (Popis iz 2013)[12]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Velington je politički centar Novog Zelanda i u njemu se nalaze Parlament uključujući i centrale svih ministarstava i sekretarijata Vlade kao i najveći deo diplomatskih predstavništava na Novom Zelandu.

Centralni deo Velingtona predstavlja kompaktnu celinu sa veoma živim umetničkim i noćnim životom za grad ove veličine. Velington je centar novozelandske filmske i pozorišne umetnosti. Te Papa Tongareva (Narodni muzej Novog Zelanda), Simfonijski orkestar Novog Zelanda, Kraljevski balet Novog Zelanda i međunarodni bijenale Umetnički festival se svi nalaze u Velingtonu.

Velington se nalazi na dvanaestom mestu po kvalitetu života u svetu prema istraživanju iz 2007. Od anglosaksonskih nalazi se na petom mestu a od domaćih gradova jedino iza Oklanda.

U Velingtonu se nalazi sedište Vrhovnog suda Novog Zelanda.

Kuća generalnog guvernera se takođe nalazi u Velingtonu u Njutonu.


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Wellington City Council Annual Plan 2007–2008” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 9. 2. 2013. g. Pristupljeno 5. 8. 2008. 
  2. ^ „About Wellington – Facts & Figures”. Wellington City Council. Arhivirano iz originala 23. 8. 2011. g. Pristupljeno 5. 8. 2008. 
  3. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 34. ISBN 86-331-2112-3. 
  4. ^ Guinness World Records 2009. London, United Kingdom: Guinness World Records Ltd. 2008. str. 277. ISBN 978-1-904994-36-7. 
  5. ^ Mathiesen, Karl (15. 10. 2015). „Where is the world's windiest city? Spoiler alert: it's not Chicago”. The Guardian. 
  6. ^ a b „CliFlo – National Climate Database”. NIWA. Pristupljeno 3. 1. 2018. 
  7. ^ a b „Tables about a place”. stats.govt.nz. Arhivirano iz originala 13. 11. 2014. g. Pristupljeno 24. 11. 2014. 
  8. ^ „Tables about a place”. stats.govt.nz. Arhivirano iz originala 14. 11. 2014. g. Pristupljeno 24. 11. 2014. 
  9. ^ „Tables about a place”. stats.govt.nz. Arhivirano iz originala 13. 11. 2014. g. Pristupljeno 24. 11. 2014. 
  10. ^ „Tables about a place”. stats.govt.nz. Arhivirano iz originala 13. 11. 2014. g. Pristupljeno 24. 11. 2014. 
  11. ^ „Tables about a place”. stats.govt.nz. Arhivirano iz originala 13. 11. 2014. g. Pristupljeno 24. 11. 2014. 
  12. ^ „2013 Census”. Statistics New Zealand. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

MeđunarodneDržavneGeografskeOstale