Svoboda | Graniru | BBC Russia | Golosameriki | Facebook
}

Ukrajina

Dvije godine

24. februara obilježit će se dvije godine rata Rusije protiv Ukrajine. Dok sukob datira iz 2014. godine, kada su ruske snage zauzele Krim i podstakle separatističke pobune u istočnim regionima Ukrajine, Rusija je šokirala svijet početkom 2022. pokrenuvši invaziju punog razmjera s ciljem rušenja centralne vlade u Kijevu.

Rupa na krovu tramvaja u depou u Harkovu, Ukrajina, 14. marta 2022.

Rupa na krovu tramvaja u depou u Harkovu, Ukrajina, 14. marta 2022. (Reuters)

Ukrajinski vojnici penju se na borbeno vozilo u blizini Kijeva, Ukrajina, 2. aprila 2022.

Ukrajinski vojnici penju se na borbeno vozilo u blizini Kijeva, Ukrajina, 2. aprila 2022. (AP)

Iako su mnogi analitičari očekivali da će Ukrajina pasti za nekoliko dana, žestok otpor zemlje i podrška zapadnih saveznika osujetili su nade Rusije u brzu pobjedu. Od tada, najveći oružani sukob u Evropi od Drugog svjetskog rata odvijao se na tri fronta, a gradovi i teritorije mijenjaju ruke kroz više ofanziva i kontraofanziva.

 

Sjeverni front

Februarska invazija Rusije počela je iznenadnim napadom na sjeverne Žitomirsku, Kijevsku, Černigovsku i Sumsku oblast, do tada uglavnom netaknute sukobom. Nekoliko minuta nakon Putinove objave o “specijalnoj vojnoj operaciji”, ruski projektili i artiljerija pogodili su ukrajinske granične prelaze, kao i ciljeve u Kijevu i drugim većim gradovima, dok su zračno-desantne trupe počele da zauzimaju ključne aerodrome.

 

Istovremeno, Rusija je pokrenula dvostrani kopneni napad prema glavnom gradu, sa kolonama trupa i oklopnih vozila koje su napredovale ka jugu od Bjelorusije i prema zapadu kroz Sumsku oblast. Invazione snage su zauzele nuklearnu elektranu u Černobilu, kao i više sela i gradova na tom putu, zaobilazeći velike gradove poput Sumija i Černihiva.

Iako su ruske snage uspjele doći do predgrađa Kijeva u roku od nekoliko dana, ukrajinske zasjede koloni koja je napredovala ostavile su mnoga ruska vojna vozila nasukana na blokiranim putevima, a njene prednje trupe bez zaliha. Lokalizovane borbe nastavljene su tokom marta kada je Ukrajina započela uspješnu kontraofanzivu. Rusija je 29. marta objavila da preraspoređuje svoje jedinice na druge frontove. Početkom aprila, ukrajinsko ministarstvo odbrane je objavilo da je region potpuno čist od invazijskih snaga.

Dim se diže iz ruskog tenka koji su uništile ukrajinske snage pored puta u regiji Lugansk, 26. februara 2022.

Dim se diže iz ruskog tenka koji su uništile ukrajinske snage pored puta u regiji Lugansk, 26. februara 2022. (AFP)

Oštećenje gornjih spratova zgrade u Kijevu, u Ukrajini, nakon što je navodno pogođena ruskom raketom, 26. februara 2022.

Oštećenje gornjih spratova zgrade u Kijevu, u Ukrajini, nakon što je navodno pogođena ruskom raketom, 26. februara 2022. (AFP)

Od svog povlačenja, Rusija nije pokušala da ponovo otvori sjeverni front. Međutim, artiljerijsko i raketno bombardovanje gradova, uključujući civilne ciljeve, nastavljeno je, a stanovništvo je duboko pogođeno ratnim zločinima počinjenim pod ruskom okupacijom.

 

Južni front

Južni dio ruske invazije pokrenut je sa poluotoka Krima, okupiranog od 2014. U danima koji su prethodili 24. februaru, ruska mornarica je blokirala Azovsko i Crno more pod maskom vojnih vježbi. Ovo je omogućilo ruskim snagama da brzo pređu u Hersonsku oblast i zauzmu Novu Kahovku u toku prvog dana invazije, obezbjeđujući snabdijevanje Krima pitkom vodom preko Sjevernokrimskog kanala.

Nakon toga, ofanziva je nastavljena u dva pravca. Do početka marta, ruske snage koje su se kretale na sjeveroistok zauzele su gradove Melitopolj i Berdjansk. Nuklearna elektrana u Zaporožju u Enerhodaru je također zarobljena, što je izazvalo globalnu zabrinutost kada je objavljeno da je oštećena u borbama.

Na ovoj fotografiji preuzetoj sa video snimka koji je dostavila pres-služba Ministarstva odbrane Rusije, top postavljen na ruski ratni brod puca tokom pomorske vježbe u Crnom moru, 18. februara 2022.

Na ovoj fotografiji preuzetoj sa video snimka koji je dostavila pres-služba Ministarstva odbrane Rusije, top postavljen na ruski ratni brod puca tokom pomorske vježbe u Crnom moru, 18. februara 2022. (Russian Defense Ministry Press Service via AP)

Eksplozija u stambenoj zgradi u Mariupolju nakon paljbe tenka ruske vojske, 11.03.2022.

Eksplozija u stambenoj zgradi u Mariupolju nakon paljbe tenka ruske vojske, 11.03.2022. (AP)

 

Odatle su invazione trupe napredovale prema glavnom lučkom gradu Mariupolju, koji je već bio pod opsadom ruskih snaga iz djelimično okupirane Donjecke oblasti na sjeveru i amfibijskim iskrcavanjem ruskih pomorskih snaga sa zapada. Napad na Mariupolj trajao je dva mjeseca, sa hiljadama ubijenih civila i oštećenim ili uništenim do 90% zgrada, uključujući civilne ciljeve kao što su porodilište i pozorište gdje su se djeca sklonila.

Zaposleni Ministarstva za vanredne situacije raščišćavaju ruševine oštećene zgrade teatra u Mariupolju tokom teških borbi na teritoriji pod vladom Narodne Republike Donjeck, 12. maja 2022.

Zaposleni Ministarstva za vanredne situacije raščišćavaju ruševine oštećene zgrade teatra u Mariupolju tokom teških borbi na teritoriji pod vladom Narodne Republike Donjeck, 12. maja 2022. (AP)

 

Preostali ukrajinski branioci povukli su se u Željezaru i čeličanu Azovstal, gdje su ostali pod opsadom sve dok se i posljednji od njih nije predao 20. maja. Padom Mariupolja postignut je dugo sumnjivi cilj Rusije povezivanja njenih okupiranih teritorija u Donjeckoj oblasti i Krima, čime kontroliše čitavu obalu Azovskog mora.

Dim se diže iz željezare Azovstal u Mariupolju, 5. maja 2022.

Dim se diže iz željezare Azovstal u Mariupolju, 5. maja 2022. (AP)

Ukrajinski vojnici unutar srušene Željezare i željezare Azovstal, na fotografiji koju je dostavio puk specijalnih snaga Azov Ureda za štampu Ukrajinske Nacionalne garde, 7. maja 2022.

Ukrajinski vojnici unutar srušene Željezare i željezare Azovstal, na fotografiji koju je dostavio puk specijalnih snaga Azov Ureda za štampu Ukrajinske Nacionalne garde, 7. maja 2022. (Ukrainian National Guard Press Office via AP)

 

U međuvremenu, druge ruske snage koje su se kretale na sjeverozapad uspjele su brzo zauzeti Herson do 2. marta, čineći ga prvim većim gradom i jedinim glavnim gradom regije koji je pao u invaziji i izazivajući sumnju u saradnju nekih lokalnih ukrajinskih vlasti. Ruske trupe su takođe krenule prema Mikolajvu, ali nisu uspjele da zauzmu grad nakon što su ih ukrajinske snage u više navrata potiskivale.

Linija fronta je ostala uglavnom statična tokom ljeta do septembra, kada je Ukrajina pokrenula uspješnu kontraofanzivu kako bi povratila Herson. Kao rezultat toga, ruske trupe su bile istjerane iz grada i do 9. novembra su se u potpunosti povukle sa zapadne obale rijeke Dnjepar. Oslobođenje Hersona viđeno je kao velika strateška pobjeda Ukrajine, dok je u Rusiji izazvalo kritike nacionalističkih ličnosti koje su okrivile vladu za loše rukovođenje ratnim naporima.

 

Borbe su se od tada nastavile duž rijeke, uništenjem brane Kahovka u junu 2023. godine, što se smatra najgorom ekološkom katastrofom u Ukrajini od eksplozije u Černobilu 1986. godine. Uprkos sporom napretku, amfibijska kontraofanziva ukrajinskih snaga uspjela je povratiti neka područja na istočnoj obali rijeke od decembra 2023.

Poplavljene stambene zgrade nakon probijanja brane Kahovka u Hersonu, Ukrajina, 8. juna 2023.

Poplavljene stambene zgrade nakon probijanja brane Kahovka u Hersonu, Ukrajina, 8. juna 2023. (Reuters)

Borbe na južnom frontu takođe su imale globalni uticaj daleko izvan linije fronta.

Kako je ukrajinski izvoz žitarica i đubriva ključan za prehranu većeg dijela globalnog juga, sporazum uz posredovanje Ujedinjenih naroda omogućio je komercijalnom brodarstvu da nastavi sa radom u Crnom moru, uprkos kontinuiranim napadima Rusije na ukrajinske lučke objekte u gradovima kao što su Odesa i Izmail.

Od isteka sporazuma u ljeto 2023. pomorske snage iz susjednih zemalja NATO-a omogućile su alternativni koridor.

 

Istočni front

Bitka u istočnoj Ukrajini prethodila je ruskoj invaziji 2022., a datira od proljeća 2014. kada su ruske plaćeničke grupe i operativci Federalne službe sigurnosti (FSB) sarađivali s lokalnim proruskim separatističkim vođama kako bi zauzeli veći dio Luganske oblasti i ključne dijelove Donjecke oblasti. Od tada je bilo sporadičnih borbi i granatiranja preko linije dodira, a sukob je uglavnom ostao zamrznut. 2022. godine, međutim, Rusija je službeno priznala samoproglašene Donjeck Narodnu Republiku i Lugansku Narodnu Republiku i premjestila trupe na njihovu teritoriju 21. februara.

Pripadnici proruskih trupa u uniformama bez oznaka sjede na vrhu tenka u naselju Buhas pod kontrolom separatista, u Donjecku, Ukrajina, 1. marta 2022.

Pripadnici proruskih trupa u uniformama bez oznaka sjede na vrhu tenka u naselju Buhas pod kontrolom separatista, u Donjecku, Ukrajina, 1. marta 2022. (Reuters)

Nakon objave svoje “specijalne vojne operacije” 24. februara, Rusija je napredovala preko linije kontakta u Donbasu, pri čemu su se i ruske i separatističke snage kretale da se pridruže konačno uspješnom napadu na Mariupolj na jugu. U isto vrijeme, više ruskih snaga krenulo je iz grada Belgoroda preko sjeveroistočne granice prema Harkovu, drugom po veličini gradu u Ukrajini.

Teške borbe vodile su se u sjevernim predgrađima grada, a ruske trupe su ušle u sam grad, dok su stambena područja bila pod teškim granatiranjem ruske artiljerije, a ruske snage su zauzele manje obližnje gradove kao što su Izjum i Kupijansk.

Ali Ukrajina je uspjela zadržati kontrolu nad Harkovom, a do maja su ruske snage uglavnom bile potisnute iz artiljerijskog dometa grada. U septembru je Ukrajina započela drugu kontraofanzivu u tandemu sa svojom uspješnom hersonskom kontraofanzivom na jugu, ponovo zauzevši nekoliko stotina naselja i 12.000 kvadratnih kilometara teritorije, na mnogim mjestima potiskujući ruske trupe sve do svoje granice.

Do 11. septembra, ruske trupe su se povukle iz cijele Harkovske oblasti zapadno od rijeke Oskil.

Ukrajinski vojnik podiže pogled nakon što je čuo dron tokom patrole u gradu Kupijansk, Harkov, 24. septembra 2022.

Ukrajinski vojnik podiže pogled nakon što je čuo dron tokom patrole u gradu Kupijansk, Harkov, 24. septembra 2022. (AFP)

Napredak u regionu Donbasa bio je teži za Ukrajinu. Ruske snage zauzele su Sijerodonjeck u maju, a zatim Lisičansk u julu, čime je Luganska oblast potpuno pod njihovom kontrolom. Ruski napad se zatim nastavio prema strateški lociranom gradu Bakhmutu. Bakhmut je pao od ruskih snaga nakon velikih gubitaka devetomjesečne bitke koja je opisana kao najduža i najkrvavija u ratu, u kojoj je grad u velikoj mjeri uništen. Ruski proboj u februaru 2024. bio je uspješan u zauzimanju Avdijevke nakon što su ukrajinske trupe bile prisiljene da se povuku iz grada kako bi izbjegli opkoljenje.

 

Vanjske politike

Do danas, linija fronta ostaje uglavnom nepromijenjena od ljeta 2023. godine, s tim da Rusija kontrolira cijelu Lugansku oblast, oko dvije trećine Donjecke oblasti i veći dio južne Ukrajine istočno od rijeke Dnjepar.

S obzirom da je napredak na bojnom polju zaustavljen, dalji tok rata će u velikoj mjeri ovisiti o političkim faktorima izvan linije fronta, kao što je nastavak vojne pomoći Ukrajini od zapadnih partnera i domaća situacija u Rusiji dok se priprema za predsjedničke izbore u martu.

Pogled iz zraka na stambenu zgradu teško oštećenu ruskim raketnim udarom u gradu Selydove u Donjecku, 8. februara 2024.

Pogled iz zraka na stambenu zgradu teško oštećenu ruskim raketnim udarom u gradu Selydove u Donjecku, 8. februara 2024. (Reuters / Press service of the National Police of Ukraine)

Novi grobovi na groblju u Irpinu, blizu Kijeva, 18. aprila 2022. (Reuters)