Dr. sci. Anja Haverić, viša naučna saradnica Univerziteta u Sarajevu pri Institutu za genetički inženjering (INGEB) je jedna od uspješnih naučnica iz BiH. Trenutno, njen se rad fokusira na 3D ćelijske modele u biotehnologiji koji doprinose smanjenju potrebe za testiranjem na životinjama u biomedicinskim istraživanjima.
3D modeli ćelija se mogu kreirati od ćelija dobijenih iz različitih izvora. To mogu biti ćelije direktno izolovane iz tkiva ili matične ćelije. Ovi dizajnirani 3D modeli ćelija mogu predstavljati različita tkiva iz različitih organa kao što su jetra, bubrezi, mozak i još mnogo toga. Također se mogu koristiti za procjenu genotoksičnosti različitih supstanci.
„3D modeli ćelija stvaraju trodimenzionalno okruženje i preciznije imitiraju stvarne fiziološke uslove“, kazala je dr. Haverić. „Ono što je specifično za 3D ćelijske modele je da je potrebna jedna temeljita optimizacija i karakterizacija uspostavljenjog 3D ćelijskog modela kako bi interpretacija rezultata istraživanja genotoksičnosti bila adekvatna”, dodala je.
Tim dr. Anje Haverić učestvuje u projektima „3D ćelijski modeli – alternativa testiranju na životinjama“, koji se vodi pri UNSA-Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju i trajeće do 2025 te „Testiranje genotoksičnosti odabranih hemikalija i farmaceutika na 3D ćelijskim modelima (GENTOX3D)”.
Oba projekta su važna za naučno-istraživački rad u Bosni i Hercegovini, što su prepoznale i institucije. Prvi projekt se, naime, finansira iz sredstava Federalnog ministarstva obrazovanja i nauku, a drugi finansira Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS.
Ovi projekti su nastali iz klice dugogodišnje međunarodne saradnje i uspostavljanja istraživačke mreže između Instituta za genetičko inženjerstvo i institucija u Sloveniji.
„Od zemalja u našoj blizini, Slovenija je lider u 3D ćelijskim kulturama. Mi smo, mislim na Institut, ponosni na već dugogodišnji sporazum o saradnji sa Nacionalnim institutom za biologiju, NIB iz Ljubljane a evo, posljednjih 5 godina i na sve intenzivniju saradnju sa timom profesorice Bojane Žegure koja vodi Odjel za genetičku toksikologiju i biologiju kancera, i intenzivno se bavi 3D ćelijskim modelima, posebno ćelijama kancera jetre. S obzirom da navedeni projekat osim istraživačkog dijela, podrazumijeva i transfer znanja, nije bilo dileme da tim ovog projekta čini ukupni tim profesorice Bojane, koji čine doktori nauka Matjaž Novak, Alja Štern, Martina Štampar i Katja Kološa kao i tim Laboratorije za citogenetiku i genotoksikologiju UNSA-INGEB-a u kojem su, pored mene, još doktori nauka Sanin Haverić i Maida Hadžić Omanović te magistrice Tamara Ćetković Pećar i Irma Durmišević”, kazala je dr. Haverić.
Ovo još jednom potvrđuje da dobra nauka nastaje iz dobrih saradnji, povjerenja, te da su za naučno-istraživački rad potrebni događaji na kojima se istraživači mogu povezivati. Također, ovo je još jedan projekat u kojem žene u nauci blistaju i zasigurno je i ova ravnopravnost dosta doprinijela uspješnosti.
„Saradnja sa Nacionalnim institutom za biologiju iz Ljubljane postoji već dugih niz godina i povremeno su realizovane studijske posjete NIB-u. Međutim, saradnja tima Laboratorije za citogenetiku i genotokiskologiju sa timom profesorice Bojane je praktično vezana za 2017-2018. godinu kada smo se mi priključili hCOMET COST akciji.
Ova COST akcija je imala za cilj standardizaciju protokola za primjenu komet testa u biomonitoring studijama ljudskih populacija“, dodala je dr. Haverić.
Haverić ističe da je budžet GENTOX3D projekta daleko najveći i ostvaren je kroz Javni poziv Ministarstva za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo u 2023. godini.
„Kao simbolični dodatak ovom projektu dobili smo od Federalnog ministarstva za obrazovanje i nauku projekat bilateralne saradnje između Slovenije i BiH i kroz taj projekat je obezbijeđen dio sredstava za putne troškove kojim će se omogućiti dodatno usavršavanje i povezivanje naših istraživača. I ne smijem zaboraviti individualnu aplikaciju naše kolegice Irme Durmišević na Western Balkan Move Grant i ostvarenje mogućnosti da provede mjesec dana na treningu u Sloveniji, a potom da rezultate svog rada predstavi i prodiskutuje sa kolegama u Srbiji”.
Ovakve saradnje ne samo da jačaju kvalitet naučnih radova, nego i povećavaju šansu za dobijanje potrebnih sredstava za naučno-istraživački rad.
„Koliko god mi bili sretni kada neki naučni rezultat postignemo isključivo vlastitim kapacitetima i naporima, mislim da je izuzetno važno iskoristiti prilike koje pruža saradnja. Osim što to ponekad znači lakši i brži put do implemeniranja nekih novih znanja i iskustava to isto tako znači i drugu perpektivu onoga čime se bavimo što zasigurno poboljšava i kvalitet samih istraživača i kvalitet njihovog rada i finalnog produkta njihovog rada što je obično naučni rad. Ponekad čak i samo publiciranje takvog rada zahtijeva značajna finansijska izdvajanja a kroz kolaborativne studije pristupi čak i fondovima za tu namjenu mogu biti lakši”, istakla je dr. Anja Haverić.
Međutim, s druge strane, Haverić primjećuje kako sve manje mladih upisuju studije prirodnih nauka te da je velika smetnja razvoju naučno-istraživačkog područja i odliv mozgova.
„Svakako je izazov za politike ali i za univerzitete i institute činjenica da veliki broj mladih ljudi trajno odlazi iz zemlje. Evidentna je pojava da se svake godine sve manje brucoša upisuje na fakultete u BiH pri čemu je još jedna otežavajuća okolnost činjenica da postoji veliki broj fakulteta i da je, da tako kažem, borba za svakog studenta. S druge strane, svjedoci smo da veliki broj mladih ljudi relativno lako dolazi do neke popularnosti i zarade putem društvenih mreža a rad u nauci nije baš tako lagan i potrebno je kontinuirano dokazivanje i sebi i drugima.”
Haverić je mišljenja kako je potrebno uložiti značajne napore da se nauka uopće učini atraktivnom i da bude prvi izbor mladim nadama te da se na tome mora raditi još od osnovne škole.
„Mislim da je važno da nastavnici i srednjoškolski profesori u STEM oblastima budu dovoljno inspirativni i da stimulišu mlade ljude da se bave ovim oblastima. Mislim da treba polako razbijati te mitove o teškim predmetima i garantovano lošem uspjehu iz istih. Ja zato iskreno vjerujem da je posao svakog pedagoškog radnika u obrazovanju izuzetno važan i da prije svega trebaju nastojati da proizvode sretne generacije i generacije koje nemaju strah od nauke kao teške i predodređene za odabrane. Dodatno mislim da je svakako važno stimulisati mlade ljude koji su svoje školovanje završili u inostranstvu a izrazili su želju da se vrate, da to i postignu”, kazala je za kraj razgovora dr. Anja Haverić, viša naučna saradnica UNSA pri Institutu za genetičko inženjerstvo INGEB.
