Piše: Michael Scollon
Dok je svijet sa strepnjom iščekivao ishod iranskog napada na Izrael, neke arapske zemlje su već poduzele korake da smanje njegov uticaj, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Kada se slegla prašina od napada 13. aprila, ogromnu većinu stotina dronova i projektila koje je lansirao Iran oborili su - Izrael, njegovi zapadni saveznici i Jordan, uprkos svom snažnom protivljenju tekućem ratu Izraela u Gazi.
Najmanje dvije druge arapske države, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), koje su bile vrlo kritične prema ratu u Gazi i pridružile su se Iranu i drugim muslimanskim državama zahtijevajući primirje, također su navodno odigrale ulogu u presretanju iranskog napada dijeljenjem obavještajnih podataka.
Postupci sunitskih arapskih zemalja, od kojih sve imaju slabe odnose i s Izraelom i s većinskim šiitskim Iranom, doveli su do spekulacija da su možda izabrale stranu.
Međutim, stručnjaci kažu da njihovo učešće u osujećivanju iranskog napada ne označava veliku promjenu u njihovim pozicijama, bilo da su za ili protiv Izraela ili Irana.
Ne zauzimati strane
"Neki su otišli toliko daleko da su rekli da je to pokazatelj da percepcija prijetnje među arapskim državama u odnosu na Iran raste, a jednačina se promijenila i arapske zemlje bi mogle stati na stranu Izraela protiv Irana", rekao je Hamidreza Azizi, saradnik na Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove. "Ne vidim takvu sliku."
Azizi je objasnio da je doprinos arapskih zemalja, bilo da su obarale iranske bespilotne letjelice ili rakete ili davale obavještajne podatke, "više bio u sprečavanju rata nego pristajanju jednoj strani protiv druge".
Na X-a, bivšem Twitteru, geopolitički i sigurnosni analitičar Michael Horowitz rekao je da, dok je nekoliko zemalja učestvovalo - direktno ili indirektno - u nastojanju da se ograniči uticaj iranskog napada, Jordan je očito "djelovao iz vlastitog interesa".
Napominjući da su iranski projektili letjeli iznad jordanskog zračnog prostora tokom napada, Horowitz, direktor konsultantske kuće za sigurnost Le Beck International, upitao je: "Koja suverena zemlja bi dozvolila trećoj strani da leti stotine projektila i dronova iznad velikih urbanih centara bez pomjeranja?"
Drugi su, prema njegovim riječima, djelovali nakon značajnog pritiska ključnog izraelskog saveznika, Sjedinjenih Država, ili iz "straha od regionalne eskalacije". Ovaj strah, rekao je Horowitz, aludirajući na nedavne korake Saudijske Arabije i drugih na poboljšanju veza s Teheranom posljednjih godina, "bio je isti strah od eskalacije koji ih je naveo da obnove komunikaciju i dogovore o normalizaciji odnosa s Iranom".
Gaza i sigurnost iznad svega
Kroz dim izraelsko-iranskog obračuna, kažu posmatrači koji su razgovarali za RSE, arapske zemlje su poslale poruku da su njihove najveće želje regionalna stabilnost i prekid vatre u ratu u Gazi.
"Ne vidim nikakvu promjenu u pristupu arapskih država izraelskom ratu u Gazi", rekao je Azizi. "Oni se i dalje protive tome i čini se da je to još uvijek glavni prioritet arapskog i muslimanskog svijeta, šire gledano."
U stvari, iranski napad, koji je Teheran pokrenuo u znak odmazde za navodni izraelski napad na iransko diplomatsko sjedište u Siriji 1. aprila, možda su arapske države smatrale neželjenim odvraćanjem pažnje od situacije u Gazi, kaže Azizi.
"Ono što bi moglo iritirati arapske zemlje nije iranski udar ili odmazda, sam po sebi, već tajming usred svih napora za postizanje prekida vatre kako bi se zaustavio rat", rekao je Azizi. "I također, u smislu da je, znate, (iranski) napad već pomjerio međunarodni fokus sa pritiska na Izrael da preispita svoj pristup u Gazi na iransko-izraelsku konfrontaciju."
Drugi glavni razlozi u očima arapskih zemalja, rekao je Azizi, bili su održavanje regionalne stabilnosti i izbjegavanje rata s Iranom.
"Oni jednostavno ne žele daljnju nestabilnost u regiji. Žele se fokusirati na svoje razvojne projekte. Puno je ambicioznih inicijativa koje sve države zasebno ili zajedno provode. Dakle, daljnja nestabilnost bila bi veliki izazov za to", rekao je Azizi. "I posljednje što bi željeli imati je rat sa samim Iranom."
Izlazak iz sjene
Iran i Izrael su dugo bili uključeni u rat u sjeni koji je slijedio opšti kodeks, Iran je koristio svoje posredničke snage i partnere u takozvanoj "osovini otpora" protiv Izraela kako bi napao svog najvećeg neprijatelja, a Izrael nije oklijevao napasti iranske militantne partnere.
To je naglašeno događajima od 7. oktobra, kada je teroristička grupa Hamas koju podržava Iran a koju SAD i EU označavaju terorističkom organizacijom, pokrenula smrtonosni napad na Izrael što je potaknulo Izrael na invaziju na pojas Gaze kako bi iskorijenio Hamas. U ratu je poginulo desetine hiljada Palestinaca, a bio je popraćen napadima na Izrael od strane iranskih proxy snaga kao i napadima Izraela na militante koje podržava Iran, pa čak i pripadnike iranske vojske u regiji.
Međutim, sve vrijeme su države Iran i Izrael pazili da ne udare direktno jedna na drugu.
To se promijenilo zračnim udarom 1. aprila koji je ciljao teritoriju iranske ambasade u Damasku, u kojem su ubijeni iranski vrhovni regionalni komandant i šest drugih pripadnika iranske Islamske revolucionarne garde (IRGC).
Okrivljujući Izrael za smrtonosni napad koji je pogodio zgradu konzulata, Iran je obećao direktnu odmazdu. I dok je telegrafirao svoj odgovor 12 dana kasnije uz unaprijed data upozorenja državama u regionu, teheransko lansiranje stotina projektila i bespilotnih letjelica bilo je opasan signal da je ponestalo iransko "strateško strpljenje" prema Izraelu i da je Teheran spreman da se direktno bori protiv Izraela.
Govoreći o opcijama koje je Iran imao prije nego što je 13. aprila odlučio da pokrene baražnu vatru protiv Izraela, stručnjaci koji su razgovarali za RSE napominju da je upravo Izrael napravio prvi korak u direktnom kontaktu sa svojim iranskim protivnikom.
"Mislim da je korak koji su (Iranci) odabrali bio onaj koji signalizira da su ovo shvatili ozbiljno. Oni su pokušavali podsjetiti Izrael da bi se mogao suočiti s vojnim posljedicama ako nastavi takve akcije", rekao je za Radio Farda RSE Stephen Walt, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Harvard. "Ali nisu htjeli da podignu ulog da urade nešto još opsežnije ili štetnije."
"Mislim da su Iranci osjećali da moraju odgovoriti, ali su željeli da to učine na način koji ne izaziva širi rat", dodao je.
Sada kada je dugogodišnji sukob Irana i Izraela izašao iz sjene, pitanje je da li bi mogao prerasti u direktan rat ili se vratiti u proxy rat.
I Izrael i Iran sugerišu da njihov sukob nije završen. Izrael je obećao da će odgovoriti na iranski napad, ne govoreći kako i kada. Iran je rekao da smatra da je njegovo sukobljavanje s Izraelom završeno njegovim napadom na Izrael bez presedana, upozoravajući da će čak i "najmanja" odmazda na iranskoj teritoriji izazvati "masovni i oštar" odgovor.
"Još uvijek smo, u određenom smislu, u carstvu rata u sjeni, pod pretpostavkom da Izrael sada ne uzvrati Iranu", rekao je Walt. "Pod pretpostavkom da sada ne eskalira dalje, mislim da ćemo svjedočiti povratku na rat u sjeni (kakav je bio) posljednjih nekoliko mjeseci."
Sigurnost u poricanju
Azizi je rekao da to Iranu i odgovara, čak i u slučaju da Izrael pogodi njegove interese ili posredničke snage, jer je uvijek postojao "neki prostor za poricanje" da je sam Iran napadnut.
S druge strane, Iran je imao koristi od vjerodostojnog poricanja da nije usmjerio napade na Izrael koje su izveli njegovi partneri kao što su Hamas, ili Huti pobunjenici u Jemenu, ili libanski Hezbolah.
Napadom na Izrael, kaže Azizi, "Iran je zapravo napustio uvjerljivo poricanje, preuzimajući ne samo odgovornost već i zasluge." Ovo je, prema njegovim riječima, "bio pokušaj da se Izrael gurne prema starim pravilima borbe. Recimo, da se vrati u sivu zonu."
Nijedan od aktera sa strane, uključujući Sjedinjene Države, koje su radile na poboljšanju ili uspostavljanju odnosa između Izraela i arapskih država, i Rusiju, koja je iranski napad na Izrael pohvalila kao opravdan, ne želi vidjeti sveopšti rat.
One najbliže sukobu, arapske države, jasno su dale do znanja da žele stabilnost i kraj rata u Gazi. Neki glavni igrači i regionalni rivali Irana, posebno Saudijska Arabija i UAE, posljednjih godina su obnovili svoje odnose s Teheranom u nastojanju da minimiziraju prijetnju.
Iako su arapske zemlje kritikovale i, u nekim slučajevima, pomogle da se osujeti iranski napad na Izrael, one nisu osudile Teheran zbog njegovih postupaka. Iran je, dok je slao nejasno upozorenje da bi Jordan mogao biti "sljedeća meta", izbjegao kritike nakon višemjesečne diplomatije s arapskim državama oko rata u Gazi i humanitarne krize.
"Mislim da su obje strane (Iran i arapske države) sasvim jasne da žele nastaviti ići ovim putem", rekao je Azizi, ukazujući čak na posredničku ulogu arapskih zemalja u rješavanju iransko-izraelske krize.
*Napisao i izvijestio Michael Scollon uz priloge Saeeda Jafarija, dopisnika Radio Farda RSE.
Facebook Forum